Zastrašujuća peticija u Nizozemskoj, koju predvodi radikalna Zaklada za samoodređenje na kraju života, a osnovao aktivist za eutanaziju Wim van Dijk, prikupila je preko 75.000 potpisa, prisiljavajući parlamentarnu raspravu da se potpuno dekriminalizira potpomognuto samoubojstvo ukidanjem svih ograničenja, uključujući potrebu za liječničkim odobrenjem.
Ovaj se potez nadovezuje na katastrofalnu legalizaciju eutanazije u zemlji 2002. godine, koja je započela s navodnim zaštitnim mjerama, ali se pretvorila u kulturu smrti, odnijevši otprilike 10.000 života samo u 2025. godini. Progresivna stranka D66 planira uvesti mjeru sljedeće godine, ubrzavajući skliske padine prema neograničenom ubijanju pod krinkom “autonomije”, kako kritičari upozoravaju da ugrožava ranjive i potkopava svetost života.
Alarmantna statistika otkriva istinski užas: vladina studija iz 2021. otkrila je 9.799 potpomognutih smrti, uključujući 517 slučajeva u kojima su životi prekinuti bez izričitog zahtjeva. Globalno, Quebec prednjači u zahtjevima za potpomognuto samoubojstvo, ali Nizozemska i Belgija slijede blisko, dok je Kanada zabilježila oko 15.000 smrti putem medicinske pomoći pri umiranju (MAID) u 2023. godini – što je porast od 16 %, što je čini petim vodećim uzrokom smrti i čini jednu od 20 smrtnih slučajeva u cijeloj zemlji.
Još je uznemirujuće što nizozemski zakoni sada dopuštaju liječnicima da eutanaziraju djecu staru samo godinu dana, uključujući novorođenčad za koju se smatra da “nepodnošljivo pate” bez nade u poboljšanje, što je rezultiralo s 9.958 smrti eutanazijom u 2024. godini – ili 5,8 % svih smrti u zemlji.
Nuditi smrt kao “rješenje” signalizira duboki društveni neuspjeh, napuštajući patnju umjesto pružanja skrbi i nade. Dok nacije poput Nizozemske jure prema moralnom ponoru, globalna pro-life zajednica mora se oduprijeti ovom dehumanizirajućem trendu, prisjećajući se da istinsko dostojanstvo leži u njegovanju svakog života do prirodnog kraja.
Discussion about this post