Na današnji dan 1978. godine, u 18:18 u Rimu, bijeli se dim podigao iznad Sikstinske kapele i svijet je čuo riječi „Habemus Papam.“ Nakon nekoliko krugova glasovanja, kardinal Karol Wojtyła izabran je za 264. papu Katoličke Crkve i uzeo je ime Ivan Pavao II.
Za one koji su posvećeni dostojanstvu ljudskog života i procvatu obitelji, taj je trenutak bio doista providonosan. U papi Ivanu Pavlu II. prepoznali smo papu čiji su život i nauk neprestano svjedočili „kulturi života“ u svijetu tako često zavođenom „kulturom smrti“.
Od samog početka svojega pontifikata, Ivan Pavao II. prihvatio je poslanje braniti život u svakoj životnoj fazi i učvrstiti obitelj kao temeljnu stanicu društva. Govorio je smjelo protiv pobačaja, eutanazije i mnogih pritisaka koji ugrožavaju prava nerođene djece.
Njegova znamenita enciklika Evangelium Vitae (Evanđelje života) ostaje teološko i moralno uporište za zagovornike života. U njoj je ponovno potvrdio „nepovredivo dostojanstvo“ svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti te je inzistirao na tome da nikakva povreda ljudskog života nikada nije dopuštena, čak ni pod krinkom „napretka“ ili „izbora“.
Discussion about this post