Pokušaj atentata na suca Vrhovnog suda Bretta Kavanaugha dočekan je s nevjerojatnom popustljivošću — i to samo zato što je navodni napadač tvrdio da ima transrodni identitet. No, pravda nije zadovoljena kada ideologija nadvlada odgovornost.
Nicholas Roske, koji sada tvrdi da je „transrodna žena“ po imenu Sophie, dobio je samo osam godina i jedan mjesec zatvora — daleko ispod kazne od više desetljeća zatvora koju je tražilo Ministarstvo pravosuđa SAD-a. Sudac je izričito naveo Roskeov novi rodni status kao olakotnu okolnost, čak je izrazio zabrinutost da bi njegov smještaj u saveznu ustanovu samo za muškarce mogao ometati skrb tijekom tranzicije.
Roske je taj identitet preuzeo tek nakon uhićenja. Prije toga bio je muškarac koji je uhodio Kavanaughov dom, potpuno naoružan i s namjerom da ubije. No, igrajući na kartu narativa „transrodnog sažaljenja“, izborio se za popustljivost pri odmjeravanju kazne. To nije pravda — to je paravan, skrojen radi političkog dojma.
Mediji i pravosuđe udružili su se kako bi Roskeovo nasilje preoblikovali u simptom identiteta, a ne čin terora. Izvješća su ga opetovano opisivala u ženskom rodu, brišući njegov raniji muški identitet i težinu njegovih djela. U međuvremenu, tužiteljica Pam Bondi s pravom je ocijenila kaznu „krajnje nedostatnom“ — upozorivši da takav ishod potiče oponašatelje.
Ovaj slučaj stoji kao dokaz: kada radikalna rodna ideologija stekne utjecaj na našim sudovima, vaga pravde naginje od žrtava prema političkim narativima. Moramo braniti istinu, zahtijevati stvarnu odgovornost i ne dopustiti da se tvrdnje o identitetu pretvore u poluge koje slabe naše zakone i izdaju naše najveće vrijednosti.