Turska vlada sve više tretira kršćanske manjine kao egzistencijalne prijetnje – označavajući ih kao „opasnost za nacionalnu sigurnost“ kako bi opravdala masovna protjerivanja i teška ograničenja vjerske slobode. Ova alarmantna retorika označava novu nisku točku u turskom obračunu s vjernicima koji pripadaju manjinama.
Službene izjave otkrivaju promjenu: posljednjih mjeseci vlasti su optužile kršćanske zajednice i svećenstvo za špijunažu, subverziju i veze sa stranim silama. To je državi omogućilo da opozove dozvole boravka, zatvori crkve i protjera kršćanske vođe – često bez odgovarajućeg postupka ili javnog opravdanja. Jedan turski kršćanin ispričao je kako je policija tvrdila da njegova kuća „nije prikladna za muslimana“, a zatim ga proglasila personom non grata u njegovoj zemlji rođenja.
Među najgorim slučajevima, vlada je protjerala strane kršćane koji rade kao misionari ili humanitarni radnici – čak i kada su imali valjane vize. Neki lokalni kršćani prijavljuju prijetnje, zastrašivanje i birokratsko uznemiravanje dok ne odu. Crkvama i vjerskim nevladinim organizacijama uskraćuje se registracija ili financiranje, potopljene su birokracijom i prijetnjama raspuštanja.
Implikacije su ozbiljne: kada država vjernike označi kao sigurnosni rizik, otvara vrata progonu. Taj potez podriva međunarodne obveze Turske u području ljudskih prava i postavlja opasan presedan u pretežno muslimanskoj zemlji. U pitanju su prava savjesti, bogoštovlja i manjinskih vjera.
Kao odgovor, kršćanski zagovornici i zagovornici ljudskih prava pozivaju vlade i međunarodna tijela da rasvijetle postupke Turske, nametnu odgovornost za kršenja i podrže kršćane koji se suočavaju s prisilnim uklanjanjem ili progonom. Oni pozivaju Ankaru da zaustavi protjerivanja, vrati vjersku jednakost i zaštiti vjernike umjesto da ih ušutka.
Discussion about this post