Visoki dužnosnik Ujedinjenih naroda (UN) nedavno je izjavio da podučavanje LGBT sadržaja u školama diljem svijeta predstavlja “ljudsko pravo” za djecu – tvrdnja koja je izazvala ogorčenje među roditeljima i vjerskim zajednicama. Prema izjavi, učenici svugdje bi trebali biti izloženi kurikulumima koji uključuju učenja o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, bez obzira na lokalne kulturne i vjerske vrijednosti ili roditeljske preferencije. Taj pritisak odražava ono što pristaše nazivaju “uključivanjem”, ali što predstavlja globalni mandat za nametanje lažnih i nemoralnih društvenih pogleda mladim studentima na koje se lako utječe.
Pod tim novim međunarodnim pritiskom, nacionalni i lokalni školski sustavi uskoro bi se mogli osjećati prisiljenima – ili čak zakonski obveznima – usvojiti LGBT-inkluzivne kurikulume, potencijalno poništavajući dugogodišnja roditeljska prava i društvene norme. Za mnoge obitelji, posebno one vođene vjerskim ili tradicionalnim uvjerenjima, to izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog toga što se njihova djeca podučavaju idejama o rodu i seksualnosti koje su u sukobu s njihovim moralnim vrijednostima. Ta promjena prijeti potkopavanju lokalne kontrole nad obrazovanjem i sposobnosti roditelja da odlučuju što je prikladno za njihovu djecu.
Nadalje, ugrađivanje LGBT ideologije u standardno obrazovanje riskira narušavanje slobode savjesti za učitelje, roditelje i učenike koji se ne slažu. Ako neslaganje ili odustajanje postane društveno stigmatizirano ili zakonski rizično, obrana vjerskih uvjerenja ili roditeljskih izbora može postati teža.
U konačnici, predstavljanje LGBT kurikuluma kao ljudskog “prava” za svu djecu može imati dalekosežne implikacije izvan učionica. To bi moglo utrti put međunarodnim institucijama da vrše pritisak na suverene nacije da se usklade s progresivnim obrazovnim standardima, bez obzira na kulturne ili vjerske tradicije – potencijalno transformirajući društva i potkopavajući pluralizam pod krinkom provedbe ljudskih prava.